Stotinu pjesnikinja zvijezdama odane
Nedavno su objavljene dvije antologije pjesmama hrvatskih pjesnikinja. Hrvojka Mihanović-Salopek i Gordana Laco priredile su zanimljivu i opsežnu knjigu Jadranskih sirena zov (Antologija hrvatskih književnica u Dalmaciji od 18. stoljeća do danas). Tu vrijednu čitanku hrvatskog pjesništva iz pera slavnih i manje poznatih pjesnikinja na 490 stranica objavili su Ogranak Društva hrvatskih književnika u Splitu, Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu i Ogranak Matice hrvatske u Podstrani. Među zastupljenim pjesnikinjama je i devet autorica podrijetlom iz Imotske krajine: Ana Vrdoljak, Anđelka Petričević Čenić, Mila Đekić, Anka Petričević, Marija Katarina Kujundžić, Vjekoslava Huljić, Dragica Zeljko Selak, Ivna Talaja i Ivana Čagalj Dizdar.
U nakadi Hrvatskog kulturnog društva Napredak iz Viteza (BiH) objavljena je knjiga Zvijezdama odane, mala antologija hrvatskih pjesnikinja u 21. stoljeću koju je priredio Anto Zirdum, književnik koji je zaboravu otrgnuo prvu bosansko-hercegovačku pjesnikinju Anku Topić, koja je 1908. u Sarajevu objavila zbirku Izgubljena zvijezda. Za stoti rođendan te knjige Anto Zirdum je priredio knjigu Izgubljene zvijezde – Stopjesmica bosanskohercegovačkih pjesnikinja od 1908. do 2008. u koju je uvršteno stotinu autorica koje su objavile barem jednu zbirku stihova za djecu i odrasle. Zirdum je učinio novi nakladnički iskorak te je priredio knjigu Zvijezdama odane u koju je uvrstio po jednu pjesmu stotinu pjesnikinja iz BiH, Hrvatske, Crne Gore, Srbije, Mađarske i dijaspore koje su u ovom tisućljeću objavile barem dvije zbirke pjesama za odrasle. Autor procjenjuje da je danas u svijetu oko petsto autorica koje su objavile barem jednu knjigu pjesama. S obzirom da priprema jedan izbor stihova o egzilu, Zirdum ističe da je izbjegavao izbor domoljubnih i ljubavnih pjesama, jer već postoje slični izbori, ali je prije svega birao kvalitetne pjesme koje mogu predstavljati autoričino pjesništvo. U ovoj panorami osjeća se modernistički duh, ali i egzistencijalistička preokupacija temama zlostavljanja i nasilja nad ženama.
„Nekada su pjesnici a bit će i pjesnikinje ZAGLEDANI U ZVIJEZDE a njihove duševne antene su hvatale i dešifrirale signale iz višnjih dalekih sfera. Današnji pjesnici već počinju biti svjesni da nisu božanski agenti, ali može se tananijim unutarnjim vidom nekako naslutiti da su pjesnikinje prve četvrtine 21. stoljeća i dalje ZVIJEZDAMA ODANE. Kako će umjetna inteligencija razumjeti ovu sintagmu (koju je skovala urednica Sanja Babić Đulvat), odnosno kako će je prevesti to nam nije sasvim jasno, ali ovu panoramu naslovili smo upravo tako: ZVIJEZDAMA ODANE.” - zaključuje svoj predgovor Anto Zirdum.
Među stotinama autorica (ovaj nakladnički projekt će se dopunjavati novim imenima u digitalnom izdanju knjige) u ovoj su knjizi četiri vezane za Imotski, najviše rođenjem, jer su valjda i na imotskom kamenu prvo usisali pjesnički zrak. To su Ljubica Rogulj, Ivana Šojat (baka joj je Glibota iz Slivna), Mirjana Vlašić Mima iz Gruda te Šima Majić iz Duvna. Evo njihovih pjesama:
LJUBICA ROGULJ
(Zagvozd, 1956.)
STARE RIJEČI
U zidinama stare kuće
Param tkanicu starih riječi
Pređu nove knjige namotavam
Na zahrđalom krakunu
Cvile žalom
Grčevito im čuvam značenje
Ne dam zvijezdama lažnog neba
Da ih rasipaju
(Objavila zbirke: Bonaca sna (2021.), Proljeće nade (2022.).
IVANA ŠOJAT
(Osijek, 1971.)
U PROMJENI
Znam da sam mlačna
i da si već napamet naučio
svaki moj obris,
svaki bijes,
da šutnja te moja više ne plaši i da u ruci stišćeš
pregršt riječi kojima me možeš najbolje rasplakati.
Znam da me vrijeme
srdito zgužvalo
kao grudu gline,
da više ne uzdišeš za mojim grudima,
niti želiš zalutati u mojoj kosi
znam da me običajno gledaš
kao u veljači siječanjski snijeg
kojemu je uporna postojanost
odavno izbrisala srebro svetog Silvestra.
Znam.
Ali,
reci da sam lijepa,
da bi zbog mene kao mahnit trčao po kiši
rezbario naša imena po klupama
krao sunovrate iz tuđih dvorišta,
kaži da bi umro bez mene, da me sanjaš
čak i kada dišem pokraj tebe.
Molim te, reci mi to.
Jer.
Osjećam se mlačno, staro, potrošeno,
bezvrijedno.
Molim te
(Objavila zbirke: Hiperbole (2000.); Uznesenja (2003.).
MIRJANA VLAŠIĆ MIMA
(Imotski, 1974.)
ZAHVALNOST
Kroz okus badema
Putelicima kamenim razbacan
Pomalo bolno
Vrca samoća
Uspavani vinogradi
Lijeno domahuju
Rasutom poljskom cvijeću
Javlja mi se raskoš mirisa
Ravnodušni oblaci
Miluju čarobne zidine
I žubor ptica
Oko Sunca se okreće
Utopi me osjećaj
Kojeg sam
Kao dijete imala
Na par sekundi
Dokučih život
(Objavila zbirke: Sunčani drvoredi (2015.), Zahvalnost (2019.).
ŠIMA MAJIĆ
(Imotski, 1992.)
NETKO SE RASPLAKAO U DRŽAVI DANSKOJ
puna sam pitomih plodova,
ali i pitomi plodovi su puni gorčine
kao što je svijet pun napuštenih kada
i kao što se volim ogledavati zbog onih
koji nikada nisu vidjeli svoje lice.
kako ugušiti večernje informacije
kuhinjskim tkaninama
i ne čuti kada se netko rasplače u državi danskoj
kad zapis o preosjetljivosti svih stvari
tvoja je oblakonosna šutnja?
vijesti su jednake i kad ih slušam i kad ih ne slušam
pa nastojim da ih niti ne slušam niti slušam
u ovom hotelu s imenom europe.
ipak, neki ljudi su veoma ljubazni,
ne upadaju mi u ptice.
(Objavila zbirke pjesama: Potkožni sjever (2013.) i Melankolija igra badminton (2018.).
